Gdje god da ste… Šta god da ste radili…
Kako god se osjećali…
Isus zna.
On zna vaše boli, vašu usamljenost, vaše očajanje, vaše beznađe.
Kako?
Zato što je sve to osjećao.
“ »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«?” –Matej 27:46
“Bio je prezren, posljednji od ljudi, čovjek bolova, vičan patnjama.” –Izaija 53:3
“Kad ga je napala smrtna tjeskoba, molio se još usrdnije. Njegov je znoj bio kao kaplje krvi što su tekle na zemlju.” –Luka 22:44
“Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim… “ –Luka 19:41
On poznaje vaše okolnosti, vaš gubitak, vašu besmislenost.
Kako?
Zato što On zna sve i vidi sve i dalje brine.
“Gospode, ti me proničeš i poznaješ.
Ti znaš kad sjednem i ustanem;
izdaleka ti poznaješ misao moju.
Moje hodanje i počivanje ti odmjeravaš,
svi moji putovi tebi su znani.
Još mi ni riječ na jeziku nije došla,
a ti je, Gospode, već poznaješ.
Straga i sprijeda ti me okružuješ
i stavljaš na mene svoju ruku.”
Psalam 139:1-5
On žudi da vam da nadu, mir i svrhu.
Njegove ruke su ispružene da vas dočekaju sa dobrodošlicom, da vas zagrle. Hoćete li ispružiti svoje ruke Njemu?
Hoćete li nam se pridružiti u mogućnosti da kažete ovo?…
